Poštovane kolegice i kolege,
Održan je sastanak sekcije psihologa u medicini rada, uz veliki broj sudionika i još veći broj komentara, a zapisnik s toga sastanka bit će objavljen na ovim stranicama odmah po završetku pisanja!
Ovim putem koristim priliku za komentar o novom, konstruktivnijem načinu rada sekcije, o nečemu što smo zajedno pokrenuli i što će vjerojatno još dugo trajati…
Moram priznati da mi je dosad, na sastancima sekcije, bilo teško slušati kako kolege/kolegice ne mogu izaći na kraj s ucjenama u med. rada, kako ne mogu trpiti snižavanje cijena (a ipak to rade) i slične komentare, a u isti mah se, slično zlostavljanim ili pasivno-ovisnim osobama, odriču aktivnije uloge u rješavanju vlastitih problema te često zahtijevaju ili zazivaju angažman nekog drugog.
Još tužnije mi je (bilo) čuti kako sav taj trud koji ulažemo (pogotovo kolegica Barica Urh) ionako neće ništa promijeniti, jer eto, opet po analogiji pasivno-ovisnih osoba, slični smo malim bebama, tj. ovisimo o roditeljima koji upravljaju našim sudbinama, a ako nas ti roditelji (iz medicine rada) ostave, umrijet ćemo…
Drago mi je što smo napokon počeli razmišljati o sebi kao o osobama koje mogu utjecati na stanje u kojem se nalaze. Konkretno, sve više ljudi ostavlja komentare u kojima nude svoj angažman ili svoja rješenja, a sve je manje onih koji misle da je isključivo netko drugi (npr. Komora) dužan i odgovoran promijeniti stanje u kojem se nalazimo. Tome svjedoče i brojni komentari na ovim stranicama te posjećenost stranica koja se povećala za nevjerojatnih 65.000 % u zadnjih 2 mjeseca!
Na primjer, drago mi je što se kolegica Nataša dobro informirala u vezi institucije rada na ugovor o djelu (nešto slično potvrdila je i moja knjigovođa), drago mi je što kolegica Martina piše: “otvorili smo niz bitnih i hitnih pitanja – bacimo se na rad”, drago mi je što postoji toliko puno različitih mišljenja jer će sigurno dovesti do kvalitetnijeg rješavanja problema.
S druge strane, smatram da moramo mijenjati način vođenja sastanaka sekcije jer ponekad propustimo čuti vrijedna mišljenja i konstruktivne prijedloge kolega koji nisu dovoljno agresivni, ekstravertirani ili nisu spremni govoriti dok govore drugi (primjer nekih kolega sa zadnjeg sastanka).
Stoga predlažem da prihvatimo model rada prema kojem ćemo postaviti vremensko ograničenje izlaganja (u diskusiji!) na 3 minute uz replike od 1 minute te nećemo dozvoliti iznošenje tužnih ili pravno upitnih primjera iz prakse ukoliko izlagatelj nema potrebu nešto pokrenuti ili promijeniti (konkretna aktivnost; npr. prijava Sekciji, Razredu ili Komori). Na taj način mislim da ćemo biti konstruktivni, konkretni i razgovarati s više međusobnog uvažavanja, a opet poštivati i vremensko ograničenje sastanka.
S poštovanjem,
Slobodan Jović, pročelnik sekcije psihologa u medicini rada HPD-a
Zoran Tučkar komentira:
Davorka Vidović-Lipljin komentira:
Neli komentira:
S novim se pravilnikom pojavio još jedan problem: testiranje starijih vozača. Dakle:
1. Smatramo da je pet godina predugi rok za vozače starije od 80 godina. Iako su zdravi u trenutku pregleda, njihovo zdravstveno stanje je u toj dobi podložno brzim promjenama.
2. Obzirom na fizičko stanje starijih ljudi, oni su nam u određenom broju slučajeva teško testno dostupni (problemi vida, stanja i lijekovi koji sami po sebi uzrokuju tremor i psihomotornu usporenost). Instrumentarij je oskudan, a najveći je problem norme za zdrave ljude starije od 65 godina.
3. Pojavljuje se problem nekritičnosti, u smislu da se stvari sagledaju u kontekstu sadašnje situacije. Oni jesu na neki način pozitivno selekcionirani, no često se pojavljuje lažni optimizam u pogledu zdravstvenog stanja, nerealna procjena vlastitih mogućnosti i iskrivljavanje u pogledu davanja anamnestičkih podataka (disimulacija).