„ Dok očekujemo službeni odgovor ministra zdravstva u vezi upita o ugovaranju psihologijske djelatnosti u specifičnoj zdravstvenoj zaštiti radnika  saznali smo da je u našu komoru  došla informacija iz HZZO-a da ugovaranje psihologijske djelatnosti za 2011. g. neće ići direktno s psiholozima već preko liječnika specijalista medicine rada.

Mišljenja smo da je dosadašnja organizacija posebnog ugovaranja usluga svih uključenih ugovornih subjekata bila dobra, s čime se slažu i mnogi liječnici.  Stručni razred psihologa u medicini rada odmah po dobivanju ove informacije zamolio je predsjednika naše komore g. Hrvoja Gligoru da hitno ugovori sastanak u HZZO-u i/ili Ministarstvu zdravstva na kojem bi iznio vrlo relevantne argumente koji opravdavaju direktno ugovaranje i psihologijskih usluga te vjerujemo da će on u poduzetim aktivnostima uspjeti.

Navedeni argumenti:

1. U Zapisniku sa sastanka u Ministarstvu zdravstva i socijalne skrbi održanom 24.11.2010.  na kojem su bili predstavnici ministarstva, HZZO-a i Hrvatskog društva za med. rada, decidirano je navedeno da će se u okviru HZZO formirati poseban sektor koji će nastaviti osigurati provedbu preventivnih aktivnosti na zaštit zdravlja na radu na način kako je to obavljanu u HZZOZZR-u te su dana uvjerenja „da će se naćin, oblik i financiranje djelovanja specifične zdravstvene zaštite kakav je bio u HZZOZZR-u na isti način nastaviti u HZZO-u”.

Dakle sadašnje usmene izjave nadležne osobe iz HZZO-a sasvim su u suprotnosti s ovim zapisnikom.

1. Na temelju kojeg zakona u protekle 3 godine je HZZOZZR mogao sklapati ugovore s psiholozima, a sada HZZO koji sve to preuzima od 01.01.2011. i koji je na sastancima s predstavnicima liječnika tvrdio da u organizaciji pregleda sve ostaje isto  , kaže da ne može jer mi nismo zdravstveni radnici. Prema od prije postojećim odrednicama zdravstveni radnici nismo bili ni protekle 3 godine pa smo ipak imali sklopljene ugovore s HZZOZZR-om. Da li to znači da je HZZOZZR u tom slučaju radio protuzakonito?
2. Predstavnika HZZO-a i  ministarstva zdravstva treba upoznati i s činjenicom da je Privatna psihološka praksa razvrstana u područje NKD-2002 N Zdravstvena zaštita i socijalna skrb, podrazred 85.14.0 Ostale djetnosti humane medicine (prema obavijestu Državnog zavoda za statistiku koju je taj zavod dostavio Hrvatskoj psihološkoj komori 05.05.2005.-klasa:950-03-05-01/3, a što je navedeno na Rješenju o izdavanju odobrenja za privatnu praksu koje je HPK izdala psiholozima u privatnoj praksi). Sukladno i ovome ne vidimo razloga da HZZO ne može sklopiti ugovore s psiholozima u privatnoj praksi.
3. Nadalje, Zakonom o izmjenama i dopunama zakona o porezu na dodanu vrijednost (nn 87/2009) u čl.12 , st.1c,  navedeno je da su  plačanju poreza na dodanu vrijednost uz ostale oslobođene „usluge i isporuke dobara doktora medicine, doktora stomatologije ili dentalne medicine , medicinskih sestara, primalja, fizioterapeuta, psihologa te usluga biokemijskih laboratorija povezanih s liječenjem, koje su pružaju u privatnoj praksi”.

Dakle i prema ovom zakonu naše usluge se stavljene u istu grupu kao i usluge liječnika i ostalih zdrav. radnika.

1. Važna činjenica je i to da su svi psiholozi u privatnoj praksi prije tri godine morali kupiti računalni program u vrijednosti od nekoliko tisuća kuna kako bi mogli ispostavljati racune HZZOZZR-u što je za nas bila velika invensticija koja bi sada bila bezpotrebna ako racune ne ispostavljamo direktno zavodu.
2. Mislimo da  trebamo poduzeti sve da se pravilnom organizacijom pregleda preveniraju situacije koje mogu dovesti do nepravilnosti i koje bi opterečivale poslovni odnos liječnik-spec. med.rada i psihologa. Pokazalo se da su zasebne financije, uz stručni rad,  najdjelotvornije sredstvo za korektnu i neopterećenu suradnju liječnika i psihologa. Ako smo svi za kvalitetu i kontrolu onda bi trebali biti i za direktno i transparento ugovaranje. “